Sažetci

Pejzaž kao motiv, poetski realizam kao stilska odrednica osnovne su značajke slikarstva Ante Baktera. Slavonska ravnica, rodni Ilok i naselja u njegovoj blizini slikarev su glavni interes jer se radi o prizorima istinskog posvojenja, gotovo emotivne povezanosti. Polja, rijeke i njezini rukavci, srijemski vinorodni brežuljci, atraktivni u svojoj izglednosti, preobraženi su Bakterovim slikarskim rukopisom u osebujnost slike. Građeni potrebitom opisnošću ali i slobodnom gestom, isticanjem pastoznosti boje koja daje vitalitet prostoru. Približavanje je to i ekspresionističkoj napetosti, kako mrljolikom teksturom površine, tako i pulsiranjem svih fragmenata. Preglednost kompozicije, jasnoća ritma sastavnica prividno je suprostavljena energiji boje i svjetla. U dodiru različitosti Bakter je dragim zemljopisnim isječcima dao novu dimenziju, uzdignutu i inzistiranjem na ugođajnosti scene. Mijenama, kako kroz varijacije na temu tako i kolorističkim pomacima, uvjetovanim karakterom prostora, godišnjim dobima ili dijelu dana. S mnogo osjećaja za trenutak Bakter doživljaj prenosi u događanje, sadržajno obogaćujući srodne koordinate prostora. Svaka slika nosi trag novog uzbuđnja, te uz razumljivo iskustvo ostvarenja ranijeg opusa spontani je dijalog s predloškom. Voda, raslinje, nebo, objektivno različite stvarnosti kod Baktera su identičnog likovnog taktiliteta. Put je to k autonomnosti slikarske plohe, kojoj teži Bakter i u deskriptivnosti detalja. Kao u vedutama pitoresknih naselja, s dominantom crkvenih zdanja, poput iločkog sv. Ivana Kapistrana ili samostana u Šarengradu. Bakter epidermu povijesnih zdanja interpretira ulaženjem u strukturu materijalnosti fasada sretno ih usklađujući s pejzažnim uporištima s čestim pogledom prema Dunavu. Naglašavajući snagu njegovih silnica, energiju blisku simboličnoj razini. Bakterovi pejzaži, dakako, odraz su slikarskog talenta i vještine ruke, ali isto su tako i jeka prepoznate ljepote i unijete ljubavi. Na poseban način opredmećene u postajama Križnoga puta. Velike teme kršćanske ikonografije kojoj Bakter pristupa uvjerenjem i odgovornošću. Ostajući u okviru tradicije, ali i s mjerom vlastitog izraza. U zahtjevnom slijedu figurativnog poliptiha. S rastom drame u praćenju Kristovoog kalvarijskog hoda. Centralna figura Krista postavljena je u zanimljive odnose spram vojnika, majke, jeruzalemskih žena sve do kulminacije potresnosti u sceni raspeća. U ambijentu karakterističnim za podneblje Svete zemlje. Služeći se paletom odmjerenih vrijednosti, izborom boja (primjerice plave) koje su donekle i vodilje sadržaja. Ante Bakter samostalno je savladavao pitanja fenomena sIike, kako s tehničke strane, tako i karaktera njene pojavnosti. Čistim okom promatrao je svijet oko sebe (povremena mentorstva se ipak ne mogu isključiti) te predanjem i talentom počeo izgrađvati svoj opus. Ni relativno kasni početak, ni svakodnevna zaokupljenost životnom profesijom, nisu bile smetnja umjetničkoj otvorenosti, izrasloj na klasičnoj estetici, kojoj je Bakter dao osobni pečat.

Stanko Špoljarić